Tamo od Zagreba, autoputem, sve do Doboja, vozio je bijeli Renault sa tablicama Ljubljana. Sve do naplatnih kućica, kada je dama za volanom predala karticu uposleniku i usput izbacila punu pepeljaru opušaka. Rampa se digla i automobil je lagano otišao dalje.
Zanimljivo je da je automobil stigao iz Slovenije, zemlje koja važi za jednu od najčišćih u Evropi, zemlje u kojoj živi veliki broj Bosanaca i Hercegovaca koji jedva čekaju da dođu u svoju zemlju i bace kesu kroz prozor. To valjda znači da su konačno slobodni, da su se oslobodili tih teških stega zapadnog sistema u kojem žive i malo je reći poštuju ga. U svoju zemlju dolaze da bacaju smeće, onako kako to već stotinama godina rade njihovi sunarodnjaci.
Da je dama za volanom Renaulta, u Sloveniji bacila ostatke iz pepeljare na cestu platila bi minimalnu kaznu od 250 eura. A ako bi opušci izazvali neki vid opasnosti, poput požara, dama bi išla u zatvor. U Bosni i lijepoj Hercegovini kazna ta taj manir nije predviđena.
Bacila je sve u rijeku
To da Slovenci više vole i paze svoju zemlju u ekološkom smislu od Bosanaca i Hercegovaca lako je zaključiti (vrlo je moguće i u svakom drugom smislu). No, da bi je tako "zavoljeli" natjerali su ih striktni zakoni, ekološke kampanje i promovisanje Slovenije kao "zelene zemlje". U Bosni i Hercegovini ekologija se spominje ponekad kao stavka u šturim predizbornim programima stranaka, ali smo svjedoci da se država nije potrudila da narod natjera i obezbjedi mu ekološko osvještenje.
Smeće na sve strane, neće iznenaditi da je neko parkirao školjku od Opel Kadeta u lokalni potok, na proširenjima planinskih puteva tone flaša, kesa... Gradovi pretprani različitim vrstama otpada, ujedinjenog u smrdljivo smeće. I sistem koji sve podržava. Postoji legenda da je neko nekad u Bosni i Hercegovini vidio eko-policajca.
Na papiru strategija postoji, makar za FBIH, koja je 2022. usvojila ekološki plan koji je prepoznao da je kaznena politika izuzetno blaga kada su u pitanju ekološki prijestupnici. Kako se strategija realizuje? Pogledajte kroz prozor.
Pacovi "ko zec"
Epidemija leptospiroze u Sarajevu finalno je upozorenje da vlasti i građani moraju početi da brinu o čistoći prostora u kome žive, kuće, avlije, hasutora, općine, grada. Znamo da je zbog tenederskih procedura bilo problema vezanih sa deratizacijama. Stranke svaljuju odgovornost jedni na druge. Znamo i da je bilo prljavo "ko god da je vladao". Pod "deratizaciju" spada i metla, spada i da ne bacaš trosjed u mali kontejner, da sa balkona ne baciš kesu, da ne ugraviraš žvaku u asfalt, da opušak ne firikneš u obližnji grm. Pod "deratizaciju" spada i da voliš svoju kuću, svoju avliju, haustor, općinu i grad toliko da ti ih bude žao zagaditi. Ako si otišao, kada se vratiš, budi Njemac, budi Slovenac.
Postoje i neke druge stepenice ljubavi poput reciklaže, selekcije otpada, ekološke održivosti ali za početak, da prestaneš bacati sve u rijeku i pođeš u bolji svijet.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare